Misteriji Neandertalaca

Sadržaj:

Video: Misteriji Neandertalaca

Video: Misteriji Neandertalaca
Video: Na rubu znanosti - Kultura neandertalaca 2024, Ožujak
Misteriji Neandertalaca
Misteriji Neandertalaca
Anonim

Izumili su prvi glazbeni instrument, nosili odjeću i godinama se brinuli o ranjenom suplemenu, kako neki znanstvenici vide neandertalce - možda daleke rođake modernog čovjeka

Misteriji neandertalaca - neandertalac, drevni čovjek
Misteriji neandertalaca - neandertalac, drevni čovjek

Fosilni ostaci neandertalaca - velikih hominida sličnih šimpanzama - prvi su put otkriveni 1856. u Njemačkoj. Značajke njihovog tijela - masivni obrva obrva i noge savijene u koljenima - neki su istraživači u početku uzeli kao znakove patologije.

Francuski paleontolog Marcel Boulet prvi je došao do zaključka da se radi o fosilima drevnog čovjeka. Upravo je on obnovio sliku divljaka sa savijenim koljenima koju većina ljudi zamišlja kad kaže "neandertalac".

I irski geolog William King smatrao je da je ovo stvorenje previše slično majmunu, pa ga treba pripisati posebnom rodu. No, na kraju su ti hominidi prepoznati kao predstavnici ljudske rase, ali posebne vrste, Homo neanderthalensis.

Slika
Slika

Očigledno, neandertalci su živjeli na području današnje Euroazije, a njihovo područje naseljavanja protezalo se od Britanskih otoka do Sibira i od Crvenog do Sjevernog mora. Uspjeli su preživjeti klimatski kaos koji je trajao najmanje 200 tisuća godina, no prije otprilike 30 tisuća godina ova je vrsta nestala s lica Zemlje.

Dugogodišnje uvjerenje da su neandertalci po mnogo čemu bili inferiorniji od homo sapiensa sada se revidira. Otkrili su one vještine koje su se prije smatrale karakterističnim samo za modernog čovjeka. Osim toga, kako je pokazalo istraživanje genoma neandertalaca, geni ljudi i neandertalaca podudaraju se za više od 99%.

Prije otprilike 500 tisuća godina, neandertalci i preci modernih ljudi odvojili su se od zajedničkog praotaca, a zatim su se prije otprilike 45 000 godina, najvjerojatnije na Bliskom istoku, međusobno ukrstili.

Slika
Slika

A ako su naši preci vodili ljubav, a ne rat, onda se to ne može reći za znanstvenike koji ih proučavaju. Neki su sigurni da su neandertalci mislili kao i mi, govorili kao i mi, te stvarali glazbu, nakit i simbole poput nas, te pronašli nove dokaze u korist svog gledišta. Neki znanstvenici čak vjeruju da pripadamo istoj vrsti.

No, postoje mnogi istraživači koji su uvjereni da se inteligencija neandertalca ne može natjecati s inteligencijom N. sapiens. Štoviše, kako bi dokazali svoje gledište, navode i podatke iz genetskih studija. Pa jesu li nam neandertalci bili vršnjaci ili je ovo još jedna nesretna vrsta hominida?

Flauta ili medvjeđa kost?

Prvi razlozi za promjenu stava prema neandertalcima nađeni su u njihovom načinu života - postoje mnoge paralele s načinom na koji su živjeli preci modernih ljudi. Na primjer, znamo da su neandertalci ne samo živjeli u špiljama i pod stijenama, već su i gradili skloništa.

Na dva mjesta u Francuskoj pronađene su rupe za drvene klinove i stupove koji su najvjerojatnije podupirali nadstrešnicu (American Anthropologist, vol. 104, p. 50). Brojni nalazi ognjišta starih 60 tisuća godina ukazuju na to da su neandertalci posjedovali vatru, iako nisu bili prvi koji su je savladali. Vjeruje se da su upravo neandertalci izumili glazbu.

Slika
Slika

Istraživač Ivan Turk, koji je otkrio najstariji poznati glazbeni instrument u Divya Babi (Slovenija), pripisao je njegovo stvaranje neandertalcima (Nature, vol. 460, str.737), ali skeptici vjeruju da ova koštana "flauta", nastala prije 43 tisuće godina, nije ništa drugo do bedrena kost špiljskog medvjeda, koju su izgrizle divlje životinje.

Postoje dokazi da su neandertalci nosili odjeću. Sarah Bailey sa sveučilišta New York (SAD) vjeruje da su, poput modernih Eskima, neandertalci zubima omekšali životinjsku kožu. “Ako pogledate lubanje odraslih neandertalaca, vidjet ćete da su im prednji zubi često istrošeni do desni, a kutnjaci su uredni. Vjerojatno su koristili prednje zube za obradu kože”, kaže ona.

Ranije se vjerovalo da su neandertalci jeli uglavnom lešine, no tada su otkrili da su lovili nosoroge i odrasle mamute. Svoje strategije lova prilagodili su okolnom terenu: napadali su usamljeni plijen u šumama, tražili bizone i druge životinje iz stada u stepama, a na obali su skupljali ptice, zečeve i morske životinje.

Neandertalci su zahtijevali mnogo vještine i vještine planiranja za stvaranje alata koji su bili karakteristični za musterijensku kulturu (300.000-30.000 pr. Kr.). Za stvaranje sjeckalice s kamenom čekićem bilo je potrebno pažljivo pripremiti obradak.

"Oni su razvili tehnike koje je modernim ljudima teško stvoriti", kaže Thomas Wynn sa Sveučilišta Colorado Springs, SAD.

Neandertalci su stvorili i koristili složene alate, na primjer, prije 127 tisuća godina izumili su prvo koplje. Postoje i dokazi da su neandertalci prije 80 tisuća godina stvorili ljepilo kojim je kameni vrh zalijepljen za dršku koplja - za to su zagrijavali smolu breze bez kisika.

U prošlosti je bilo rašireno gledište koje je objašnjavalo tehnološka dostignuća neandertalaca, koja su se pojavila pred kraj njihovog postojanja, kopiranjem načina života N. sapiensa, ali proučavanje nalazišta neandertalaca u južnoj Italiji (42 tisuće godina prije Krista) to opovrgava. Barem u ovoj regiji, neandertalci su stvorili mnogo kamenih i koštanih alata koji su se razlikovali od onih koje su koristili rani ljudi koji su živjeli na sjeveru.

ŠTO DNK MOŽE REĆI

U svibnju 2010. tim znanstvenika pod vodstvom Richarda Greena sa Kalifornijskog sveučilišta (SAD) i Svana Paaba s Instituta za evolucijsku antropologiju Max Planck u njemačkom Leipzigu donio je zapanjujuće otkriće. Na temelju ulomaka kostiju tri neandertalca koji su živjeli prije 40 tisuća godina u Hrvatskoj, oni su obnovili 60% neandertalskog genoma, a također su proveli i prvu detaljnu genetsku usporedbu neandertalaca i modernog čovjeka.

Pokazalo se da su neandertalci i moderni ljudi genetski bliski kao dva moderna čovjeka: u dvoje ljudi ukupna količina DNK doseže 99,9%, a u neandertalca i ljudi - 99,8%. Ovo je siguran dokaz da smo imali zajedničkog pretka, od kojeg smo se odvojili prije 500 tisuća godina.

DVA VRSTA ILI JEDAN?

Iznenađujuće, ljudi neafričkog podrijetla sličniji su neandertalcima nego Afrikancima-znanstvenici su zaključili da je otprilike 1-4% DNK neafričkih ljudi naslijeđeno od neandertalaca. Neafrikanci su te gene mogli steći samo ako su prešli s neandertalcima na putu iz Afrike u ostatak svijeta. Znanstvenici vjeruju da se to moglo dogoditi na Bliskom istoku prije 5 tisuća godina. Ovaj je nalaz bio neočekivan jer prethodna istraživanja neandertalske mitohondrijske DNA i Y kromosoma nisu pokazala nikakve dokaze o križanju s precima modernog čovjeka.

Ništa manje nisu zanimljivi oni dijelovi DNK koji nas razlikuju od neandertalaca. Znanstvenici su otkrili 78 gena tipičnih za moderne ljude koje neandertalci nemaju. Ove razlike su mutacije koje su se dogodile kod osobe nakon koje je otišla od zajedničkog pretka. To uključuje gene koji utječu na osjetilnu funkciju, percepciju, društvenu interakciju, metabolizam i imunitet. "Još ne znamo u čemu se razlikuju kognitivne sposobnosti ljudi i neandertalaca", kaže Greene. "Ali sada znamo gdje tražiti."

Naravno, znanstvenici se nisu nadali pronaći jedan gen koji razlikuje ljude i neandertalce, no ipak ih je jako zanimao gen RUNX2. Mutacije u ovom genu uzrokuju promjene na kosturu, uključujući stvaranje masivnih supercilijarnih lukova u obliku zvona, karakterističnih za neandertalce. "Ovo je vrlo zanimljivo otkriće", kaže Paabo. "Možda ovaj gen potvrđuje arheološke nalaze."

Neki su se istraživači nadali da bi usporedba genoma riješila kontroverzu koja se vodi već ISO godina, pripadaju li neandertalci i moderni ljudi istoj vrsti ili ne? Formalni kriterij je da se različite biološke vrste ne mogu međusobno križati i roditi potomke. No, prema Paabu, u slučaju tako bliskih skupina kao što su neandertalci i ljudi, ova definicija vrste donosi više zabune nego jasnoće.

Ukopi neandertalaca

Uvriježeno je mišljenje da su neandertalci pokopavali svoje mrtve. Najraniji ukop (120 tisuća godina prije Krista), koji pripada N. sapiens, nalazi se u špilji Skhul na brdu Karmel (Izrael). Auto-ukopi neandertalaca otkriveni su na nekoliko mjesta. Na primjer, u La Chapelle-aux-Seine pronađen je ukop starca napravljen prije 60 tisuća godina, a u spilji Teshik-Tag otkriven je ukop devetogodišnjeg djeteta, okruženog rogovima planinskih koza, nastala je prije 70 tisuća godina.

Isto vrijeme se pripisuju i ukopi deset neandertalaca otkrivenih u špilji Shanidar (Irački Kurdistan). Ian Tattersall iz Američkog prirodoslovnog muzeja u New Yorku, autor knjige Izumrli ljudi, napominje da jedan od ovih ukopa pokazuje da su se neandertalci godinama prije njegove smrti brinuli za ozlijeđenog plemena, što je „izrazit primjer empatije i brige unutar društvenih grupa, to vjerojatno pokazuje prisutnost složenih društvenih uloga."

Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika

Također u Shanidaru otkriven je poznati ukop koji je sadržavao obilje peluda s cvijeća. Ovaj se primjer često navodi kao dokaz da su neandertalci imali šamanske prakse i ritualne ukope.

Iako je ova tvrdnja kontroverzna, u posljednje je vrijeme pronađeno sve više dokaza da su neandertalci posjedovali simbolično razmišljanje. Joao Zilhao sa Sveučilišta u Bristolu (UK) i Francescod'Errico s Instituta za prapovijest i geologiju kvartara u Talanceu (Francuska) pronašli su perforirane školjke s crvenim i žutim pigmentima u dvije špilje u Španjolskoj, kao i školjke ukrašene mješavina nekoliko pigmenata.

Štoviše, jedna od špilja nalazi se 60 kilometara od mora. Prema istraživačima, ovi nalazi pokazuju da su se neandertalci ukrasili simboličkim artefaktima. Osim toga, ti su ukrasi nastali prije 50 tisuća godina, mnogo prije nego što su ljudi došli na ovo područje. Čini se da su neandertalci još uvijek bili sposobni stvoriti nešto novo.

Do danas nema dokaza da su neandertalci stvarali špiljske slike: najstarije špiljske slike pojavile su se prije 20 tisuća godina, nakon izumiranja neandertalaca. Međutim, Zilhao vjeruje da su neandertalci mogli stvoriti privremene slike - na primjer, oslikati svoje tijelo bojama, prenoseći simbolične podatke o hijerarhiji u grupi.

Neandertalski jezik

Simboličko razmišljanje obično je povezano s drugom vještinom karakterističnom samo za ljude - jezikom. Postoje li dokazi da su neandertalci mogli govoriti? Ralph Holloway sa Sveučilišta Columbia (SAD) siguran je u to. Proučavao je stotine neandertalskih lubanja i otkrio da je njihova veličina mozga, čak i ako je prilagođena većem tijelu neandertalaca, samo nekoliko posto različita od veličine modernog čovjeka. Prednji režanj i govorna područja, čak i unatoč masivnim obrvama, teško se razlikuju od naših.

Osim toga, genetski testovi pokazali su da su neandertalci imali varijantu gena FOXP2, koja se obično povezuje s jezikom. Istodobno, fosili pronađeni u pećini Kebara (Izrael) pokazuju da je kost u obliku slova U na vratu neandertalaca, na koje su pričvršćene ključne govorne vrpce, nisu se razlikovale od naših. "Siguran sam da su imali jezik", kaže Holloway.

Image
Image

S tim se mišljenjem slaže i Philip Lieberman, jezikoslovac sa Sveučilišta Brown u Providenceu (Rhode Island, SAD). Međutim, napominje da prije 50 tisuća godina ni neandertalci ni ljudi nisu mogli proizvesti svu raznolikost zvukova koje moderni čovjek posjeduje (Ekspedicija, vol. 49, str. 15).

Lieberman, koji je pomno proučavao sve dostupne lubanje, u rasponu od Homo erectus u dobi od 1,6 milijuna godina, pa do lubanje H. sapiens u dobi od 10 tisuća godina, došao je do zaključka da nijedna od ovih vrsta ne može izgovoriti samoglasnike , [u] i [a]. Računalni modeli koje je stvorio Robert McCarthy sa Sveučilišta Florida Atlantic u Eoki Raton (SAD) podržavaju ovu teoriju.

Uzimajući u obzir ove nove dokaze, Eric Greenclus sa Sveučilišta Washington u St. Louisu, SAD, formulirao je novu perspektivu o neandertalcima:

"Usporedimo li arheološke dokaze o neandertalcima u Europi i modernim ljudima u Africi ili na Bliskom istoku u istom vremenskom razdoblju, uz rijetke iznimke, oni su izuzetno slični", kaže on. "Neandertalci su bili ljudi i vjerojatno su imali iste mentalne sposobnosti kao i mi."

Slučaj je zatvoren? Može biti. Međutim, postoje neki istraživači koji se izrazito ne slažu s ovim gledištem. “Putevi neandertalaca i modernih ljudi razišli su se prije 500 tisuća godina, razvijali su se odvojeno u Europi i Africi. Ispostavilo se da ih razdvaja milijun godina evolucije, - kaže Paul Mellars sa Sveučilišta Cambridge (UK). "Bilo bi čudno da nema razlika u anatomiji i strukturi mozga." Mellars vjeruje da je značajna razlika u kognitivnim sposobnostima dviju vrsta posljedica bioloških razlika.

Prošlogodišnja publikacija o genomu neandertalaca dala je dokaze u prilog ovom stavu. Unatoč činjenici da je razlika između genoma neandertalaca i modernog čovjeka samo 1%, mutacije su utjecale na stotine gena. Vrlo je teško točno odrediti u kojim se genima razlikujemo, budući da rekonstrukcija genoma još nije dovršena.

Međutim, Johannes Kraus sa Sveučilišta u Tübingenu u Njemačkoj već primjećuje da neki različiti geni utječu na rad mozga. "Možda glavna razlika između neandertalaca i ljudi leži u njihovim društvenim vještinama", kaže on.

Daljnja potpora ovom gledištu dolazi iz istraživanja Philipa Hansa i njegovih kolega s Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju u Leipzigu. Usporedili su virtualnu rekonstrukciju lubanja novorođenog neandertalca i modernog ljudskog djeteta. Kako se pokazalo, mozak neandertalskog čovjeka i mozak moderne osobe nisu se razlikovali pri rođenju, ali su se tijekom prve godine života različito razvijali, a to je razdoblje kritično za kognitivne funkcije.

Neki autoriteti vjeruju da su neandertalci imali ograničeno razmišljanje. Lewis Binford sa Sveučilišta Southern Methodist sa Sveučilišnog parka u Teksasu u SAD -u tvrdi da su, sudeći prema načinu života neandertalaca, bili loše planirani. AUynn je uvjeren da neandertalci imaju manje radne memorije od modernih ljudi, odnosno mogli bi obraditi manje informacija.

Image
Image

Stephen Meeten sa Sveučilišta Reading (UK) vjeruje da su neandertalci posjedovali znanje o prirodnom svijetu, mogli su manipulirati materijalima i komunicirati u društvu. Međutim, napominje da im je nedostajala "kognitivna fleksibilnost" i "ovladavanje metaforama" za povezivanje ovih područja znanja, što znači da nisu mogli stvoriti složene simbolične objekte.

Mellars se ne slaže da su neandertalci bili sposobni za simbolično razmišljanje, što im Zilhao pripisuje na temelju školjki pronađenih u Španjolskoj: “Vjerujem da je Zilhao duboko u zabludi. Ako je to najbolje što su neandertalci u cijeloj Europi uspjeli postići u 250 tisuća godina svog postojanja, neka im je Bog na pomoći."

No, uostalom, moderni ljudi koji su živjeli u to vrijeme nisu se odlikovali posebnom domišljatošću. Čak i Mellars priznaje da je razlika između postignuća ljudi i neandertalaca u jednom trenutku bila minimalna. No, prije otprilike 50 tisuća godina, rani ljudi uspjeli su otići daleko naprijed, došlo je do "velike eksplozije" simboličke aktivnosti, isklesanih figurica, promišljenih ukopa, osobnog nakita i (nakon nekog vremena) rezbarija na stijenama. Mellars tvrdi da su do trenutka kada su moderni ljudi došli u Europu njihova tehnologija, društvena organizacija i mozak bili mnogo bolji. "Neandertalci su igrali protiv jače momčadi", kaže.

Antropolog Richard Klein sa Sveučilišta Stanford, Kalifornija, SAD, slaže se s Paulom Mellarsom da su genetske osobine u osnovi kognitivne i simboličke superiornosti modernih ljudi.

"Neki su istraživači nazvali rasističkim tvrdnju da su neandertalci ili rani ljudi genetski različiti od nas", kaže on. "Optužili su me da kritiziram neandertalce, čini mi se kao da im zabranjujem odlazak na Harvard."

Ipak, Klein i dalje stoji na svom mjestu; "Geni jedinstveni za ljude mogli bi objasniti zašto) 'neandertalci više nisu među nama."

Za tradicionaliste, osnovna je premisa da su neandertalci nestali, a mi još uvijek postojimo. No, revizionisti također imaju što odgovoriti. Neandertalci možda ne postoje, ali njihovi su geni još uvijek živi: u genomu ljudi neafričkog podrijetla 4% gena je iz neandertalaca. Ispostavilo se da su to naši pra-pra-pradjedovi (vidi "Što DNK može reći").

To je još više iznenađujuće ako se rekonstruira veličina populacije neandertalaca: ograničena varijacija mitohondrijske DNA omogućuje procjenu njihove populacije na samo 3500 jedinki. Kao što Zilhao primjećuje, genetski rezervoar modernog čovjeka u Africi bio je nekoliko puta veći od onog kod neandertalaca. “Što se događa ako pomiješate jednu litru bijele boje sa 100 litara crne? Dobivate 101 litru crne boje, kaže on. Upravo to pokazuju genetske studije.

Preporučeni: